Domaći veslački krugovi ovih su vrućih dana s posebnom pozornošću svakodnevno osluškivali vijesti s mora. I to doslovce - s mora. Petorica odvažnih veslačkih zaljubljenika kreirala su hvalevrijedan pothvat. U posadi četverca s kormilarom za obalno veslanje Pero Grujin, Vladimir Danon, Toni Grubišić, Vladimir Križek i Boris Arbutina u samo četiri dana izveslali su 140 kilometara - od Omišlja na Krku do Supetarske drage na Rabu i natrag. Dojmove, začinjene ponekom "pikanterijom", s ovog neobičnog putovanja podijelio je s nama predsjednik Veslačkog saveza Zagreba, Pero Grujin:

- Nakon Jumbova pogreba počeli smo se ekipirati i razrađivati ideju, nekako najuporniji je bio Danon. Nismo znali što nas čeka, ali skupili smo se, posudili čamac od Girotta u Omišlju i krenuli na 140 kilometara dugi put.

* O čamcu: - Čamac u kojem smo veslali prilagođen je oceanskom veslanju, težak je 160 kilograma, dakle, gotovo dvostruko teži od klasičnog veslačkog giga od 90 kilograma. Težina mu je davala probojnost u borbi s valovima. Kormilarsko mjesto u čamcu zapravo je jedan restoranski stolac. Ne moram ni reći da je to najbolje mjesto u čamcu i da je svaki od nas bio kormilar "prema potrebi".

* Dnevni ritam: - Ustajali smo oko 3 sata i veslali od 4 do 8 sati ujutro. Imali smo lampice na glavama i izgledali kao okićen bor. Prevaljivali smo četrdesetak kilometara dnevno. Prosječna brzina bila nam je 9,2 kilometara na sat. Svi smo rimenaši, vrlo složna i vesela posada s biciklističkim rukavicama, na sredini zaljeva smo potpuno otpustili ventile pa čak i zapjevali.

* O problemima tijekom akcije: - Zanemarimo li valove i žuljeve, problema gotovo i nije bilo. Moglo ih je biti više da smo se držali početne ideje i veslali oko Krka, srećom poslušali smo Girotta i odustali od toga. Imali smo samo jedan sitni izgred, i to četvrtog dana kada smo stizali u Malinsku. Nije nam bio dopušten pristanak na planiranom mjestu pa smo otišli nešto dalje. Ispalo je još i bolje. Plaža na koju smo se iskrcali bila je odlična, a nama ni spavanje na plaži nije predstavljalo problem.

* O logistici: - Imali smo cestovnu logistiku. Danonov prijatelj iz firme pratio nas je u terencu i opskrbljivao hranom i pićem. Za neku buduću akciju ove vrste bit ćemo pametniji i u tom logističkom dijelu. Budući da ovaj čamac nema adekvatne spremnike, za logistiku je potrebno imati prateći gumenjak.    

U vrlo spontanom osvrtu na morski pothvat veteranskog kvinteta, Grujin je otkrio i da su negdje na stotom kilometru pojeli lubenicu. Bilo je i malo "dopinga" - prevaljenu "stoticu" zalili su bocom crnog vina. Dakako, nije to bilo iz nesportskih pobuda nego zbog - "stotice". Ovaj je kvintet u četvercu s kromilarom formalno veteranska kategorija, a veslačkim duhom - negdje između juniora i mlađih seniora. Zato im ovaj pothvat definitivno nije posljednje slovo koje su izrekli na temu ljetnih veslačkih "maratona".

Štoviše, zahvaljujući svim veslačkim poklonicima na neprekidnoj dopisnoj podršci posadi, Pero Grujin je za iduće ljeto najavio nastavak (ove) priče. Složni članovi posade jednodušni su i u zaključku kako ne žele (p)ostati maratonci koji su odveslali počasni krug. - Ispalo je puno bolje nego što smo očekivali, zašto onda ne veslati dalje!? - rekao je za kraj iznimno zadovoljni Grujin. 

Čitavu fotogaleriju s ovog pothvata pogledajte ovdje.