• naslovnica
• vijesti
• osvrti i komentari
• galerija
• klupske vijesti
• pripreme i natjecanja
• veslači
• seminari
• veslački linkovi

> Hrvatski veslački savez

• o nama
• povijest
• dokumenti
• izborne vrste
• klubovi
• registar veslača
• obavijesti tajništva
• povjerenstva
• veslački suci
• impresum

KOLUMNA dr. sc. Mladen Marinović:
Struka je ponudila

5. studenoga 2013. Autor: dr.sc. Mladen Marinović |

Odmah na početku jedna mala ograda: kada se u veslanju spomene pojam struka, logično se isto direktno povezuje s pojmom veslački trener. Kada se govori o djelatnosti unapređenja tada moramo imati multidisciplinaran i interdisciplinaran pristup. To znači sustavni pristup ekvivalentan teoriji sistema. Sam čovijek jeste multidisciplinarno i interdisciplinarno biće. Kada u medicini imamo pokušaj rješenja kompleksnog oboljenja nekog pacijenta, tada se sastaje konzilij, grupa specijalista različitih specijalnosti (a svi su medicinske struke), koji nastoje riješiti problem ozdravljenja pacijenta. U tom smislu pojavljuje se i grupa stručnjaka različitih profila, koji nastoje riješiti problem postavljanja hrvatskoga veslanja na višu razinu. Stoga stremljenje takve grupe ljudi treba imati smjernicu poboljšanja stanja, u okviru pravno postavljenih okvira, ekonomski opravdanih stremljenja, praćenih s aspekta teorije sistema na području struke (kineziologije), a sve to se, u pravilu, odnosi na antropološke karakteristike. Stoga se grupa ljudi, koja vodi brigu o razvoju veslanja Hrvatske, sastoji od dva inžinjera elektrotehnike (teorija sistema), magistra pravnih znanosti, doktora ekonomskih znanosti, liječnika (mr.sc. neurokirurga), kojima je na čelu moja malenkost (doktor kinezioloških znanosti). Svima navedenima zajednički je nazivnik ljubav prema veslanju. Neki će se složiti s mojim mišljenjem da ova grupa ljudi može predstavljati struku za unapređenje veslanja, neki možda ne; ipak ova grupa predstavlja nešto što možemo nazvati „ministarstvom“ za unapređenje veslanja Hrvatske. Takvim je ustanovljeno i prihvaćeno od vlade hrvatskoga veslanja (čitaj: Izvršni odbor HVS-a). Kao takvi, složili smo Prijedlog plana rada Povjerenstva za unapređenje veslanja i predali ga koncem svibnja mjeseca IO HVS-a. Na sjednici istog tijela, tijekom održavanja Prvenstva RH u veslanju, navedeni plan rada je usvojen kao službeni materijal HVS-a. U direktnoj komunikaciji s relevantnim čimbenicima hrvatskog veslanja primjetio sam da je malo tko vidio taj materijal. Stoga zainteresirane upućujem da s naslovne stranice trebaju svojom voljom pritisnuti stavku Povjerenstva, a tada će, pod našim povjerenstvom, moći naći i navedeni materijal. U navedenom materijalu iskazano je deset točaka, deset smjernica mogućeg rada na unapređenju veslanja u Hrvatskoj. Naravno, isto je povezano s motivacijom, odnosno htijenjem i spremnošću veslačkog terena Hrvatske za promjenom stanja u našem veslanju. Pritom se misli na promjenu stanja – nabolje. I upravo to - promjena stanja nabolje – može biti dvojako prihvaćena od ljudi na terenu. Razumijevanjem i prihvaćanjem izbornika prof. Srečka Šuka, bio sam pozvan na suradnju s izbornom vrstom na pripremama u studenome i veljači u Vodicama, u kolovozu u Ščitu i pred Svjetsko prvenstvo u Zagrebu. Pored toga, vodio sam „repku“ na PE juniora u Minsku kao i seniore U23 u Ottesheimu. Stoga sam imao dosta mogućnosti upoznati naše mlade snage. Tijekom toga vremena proveo sam mjerenje: a) morfološkog profila –        72 (neki veslači i veslačice i više od jedanput) b) testa laktata –                     42 c) psihološkog profila –          36 d) sociograma -                        1 Temeljem podataka dobivenim navedenim mjerenjima, spoznao sam da su sve aktivnosti navedene u već spomenutom Prijedlogu Plana rada Povjerenstva za unapređenje veslanja, još uvijek apsolutno aktualne. Mnoge stvari u radu reprezentacije, prema mome sjećanju iz vremena 1993-2000, još uvijek nisu prevaziđene. Malo što, ako išta, se promijenilo u radu na veslačkom terenu. Malo je suvremenih tehnoloških procesa primjenjenih u radu. Nekolicina trenera se služe suvremenim pristupom, dok se, nažalost, neki još uvijek služe starim metodama trenažnog rada. Analizom aktualnog trenažnoga kadra, koji radi s posadama koje su nastupile na završnim regatama u sezoni, ustanovilo se da  prosječna starost iznosi 50 godina. Ove godine starosti, kada povežemo s uspješnošću reprezentativnih posada u posljednjih 8 godina, ukazuje na mogućnost očekivanja promjena sistema rada u budućnosti. Kada znamo da nam više od 50% trenera ima više od 50 godina starosti, tada smo spremni prihvatiti „pravo“ na petrificiranost radnoga kadra. Ipak, ostaje nada da će mnogi među njima iskazati želju za učenjem i prihvaćanjem novih metoda rada. Upravo iz te spoznaje, prihvaćen je stav kojim se neće izazivati subjekte iz Mojsija (S.S. Kranjčević): I tko je tebi pravo podao, Slobodi da nas vodiš silovno Po svojoj volji - ko na uzici Od lanaca iz zemlje misirske?! Navedenim stihovima rukovođeni, trenerima je ostavljena mogućnost da se služe isključivo svojim stručnim pristupom, ali isto tako je ostavljena mogućnost za otvorenom komunikacijom u smislu suradnje i savjeta za daljnji pristup u vođenju posada. Oni koji su htjeli mogli su se obratiti za suradnju i savjet. Nakon prvih provjera u Vodicama, za suradnju se obratio samo jedan trener. Na završnim pripremama u Šćitu, situacija je bila bitno drugačija, za savjet su se obratili svi treneri osim jednog. Ova suradnja nije obvezna, vezana je jedino za svjesnost da zajedno možemo napraviti više. Uostalom, tijekom svog praktičnog angažmana, često sam bio u situaciji slušati iskaze: „oni imaju timski pristup“, „oni imaju znanstveno praćenje posada“. A tko je nama kriv što nemamo timsko praćenje posada ? I tko, ili što nam osporava znanstvenu analizu naših potencijala ? Tko nam je kriv: mi sami, ili netko drugi ? Naravno, treba apsolutno biti svjestan da je unapređenje pojam koji definira proces stalnih promjena, pri ćemu je osnovni zadatak uklanjanje ograničavajućih čimbenika. Hrvatskoj populaciji najčešći ograničavajući čimbenik su pare. Mada ne treba zanemariti važnost novca, budući da predstavljaju conditio sine qua non, treba biti svjestan da su, u pravilu, osnovni ograničavajući čimbenici pamet i poštenje => poštenje  da prihvatimo spoznaju da je pamet (znanje) osnovni limitirajući faktor današnjice, što nas rukovodi permanentnom obrazovanju. Na koncu, svim čimbenicima hrvatskoga veslanja: veslači/cama/ma, trenerima, klubovima i njihovim rukovodstvima, ostaje pravo da traže svoje mjesto pod „veslačkim suncem“ na njima najprimjereniji način. Ipak, ostaje nada da zajedničkim snagama, pametnim usmjerenjem možemo postiči značajno više od onoga što sada postiže hrvatsko veslanje. Pritom nije nevažno napomenuti – u postojećem financijskom potencijalu. Ja se ne mogu otkloniti od osobnoga iskustva koje kaže: mjeriti radi dijagnoze stanja treniranosti, planirati, programirati, mjeriti radi analize izvršenoga, analizirati razliku programiranoga i izvršenoga, analizirati razliku dvaju stanja (analiza razlika je osnova saznanja). I sve to treba preći u naviku čovjeka struke. A gromom grmnu riječ Jehove: "I tebi baš, što goriš plamenom Od ideala silnih, vječitih, Ta sjajna vatra crna bit će smrt, Mrijeti ti ćeš, kada počneš sam U ideale svoje sumnjati!" (S.S. Kranjčević: Mojsije) P.S. Svim trenerima koji bez znanstvenog, visokostručnog pristupa trenažnome procesu, bez mjerenja, dijagnoza i kontrola mogu postići vrhunska sportska postignuća, odajem priznanje jednaka onima koje iskazujem i trenerima koji se služe svim prije navedenim.