DUŠAN JURŠE: "KAD SE RADI DUGOROČNO, HRVATSKI KLUBOVI MOGU ISPRODUCIRATI KVALITETNE VESLAČE SAMO IH TREBA OKUPITI U POSADE KAKO BI DOBILI MOTIVACIJU"

Za vrijeme Svjetskog prvenstva za juniore održanog u Plovdivu od 06. do 09. kolovoza 2026. godine iskoristili smo nešto slobodnog vremena kojeg je na raspolaganju imao aktualni izbornik hrvatske veslačke izabrane vrste gosp. Dušan Jurše za razgovor. Podsjećamo, prošlo je godinu dana od našeg prvog razgovora obavljenog u Litvi dok je u Trakaiu trajalo Svjetsko juniorsko prvenstvo pa smo gosp. Izbornika, u bitnom, upitali koliko je od njegovih zamisli postignuto, a što još namjerava postići kako bi naše najbolje posade što kvalitetnije predstavljale Hrvatsku na najvećim međunarodnim natjecanjima. Evo odgovora na ta i neka druga pitanja.

Seniori A?

“Vjerujem da bi se moglo reći kako smo uz trenere Bralića i Urlića stabilizirali rad u seniorskom scull veslanju. Podsjećam, lani sam govorio o tome kako nam je jedan od najvažnijih ciljeva osmisliti i realizirati, uz program širenja baze veslanja, kvalitetan rad baš u tom uzrastu koji je, uz pomoć financijske potpore HOO-a, bitan za razvoj hrvatskog veslanja. Sada, uz braću Sinković i poznati sastav četverca na pariće s još jednom kvalitetnom rezervom koja je u svakom trenutku spremna za sjesti u taj čamac, treba otvoriti priču traženja još kvalitetnih kandidata. U ovom trenutku rimen nam je još „u zraku“, a braća Lončarić ove godine, barem do sada, nisu na razini koju smo očekivali. Međutim, u sportu se dobre godine smjenjuju s onima malo lošijim, pa to i nije čudno – koji put uložiš sve bez adekvatnog rezultata, a nekad ti se ne čini sve idealno pa se rezultat ostvari! Za 2027. godinu želio bih da imamo formiran i 4-SMA, a za to postići treba se s motiviranim kandidatima početi pripremati već ove jeseni. Trebamo u tom dijelu naći neku osnovu i oko te osnove raditi širu priču, pa se u tom smislu veslačima koji su potencijalni kandidati mora dati prilika za dokazivanje kako bi se poboljšali u svakom aspektu.”

Seniori B?

“Što se tiče U23 mogu reći da smo i u tom segmentu radili, ali nismo puno postigli. Potrebno je već sad u jesen stvoriti provediv program s konkretnim ciljevima i za provedbu toga programa angažirati konkretne trenere. Provođenje programa trebalo bi osigurati da garnitura veslača toga uzrasta ne bi stagnirala, odnosno da bi bili orijentirani na nešto više. To je uzrast koji je najosjetljiviji što se tiče daljnjeg sportskog razvoja. Baš veslači koji su trenutno studenti nisu dovoljno uključeni u trenažni proces za postići to ono nešto više jer su, u natjecateljskom smislu, nastupi i kvalitetni rezultati na EP, ili SP, ono najbitnije. Oni mogu sudjelovati na studentskim natjecanjima i to nije neki problem jer su to natjecanja niže razine, ali to nije ono što tražimo – pravi cilj njihova rada trebali bi biti baš nastupi na EP i SP, a ostalo može biti usputno ako ne remeti rad na godišnjem programu. Za postići takvo što trebamo napraviti puno koraka. Ne smije nam se dešavati ono što se dogodilo ove godine da je netko napravio studentsku reprezentaciju bez pravih konzultacija tj. neke posade su prijavljene za Kanadu (2026 FISU World University Rowing Championships - 2026 FISU World University Championships Rowing, op.D.C.), a nisu prošle normalnu proceduru!”

Žensko veslanje?

“Što se tiče djevojaka u ovom trenutku imamo malo kandidatkinja za raditi pravu selekciju. S onima koje ove godine rade može se nešto učiniti na minimalnim korekcijama. Kao i kod seniora imamo velike raspone - sestre Jurković u domaćim vodama nemaju konkurenciju pa takve okolnosti niti njih ne potiču za nešto više jer kad nema konkurencije nema ni napretka. U Hrvatskoj možeš biti prvi, možeš koristiti neke benefite koji iz toga proizlaze, ali u takvim okolnostima nisu korisni za daljnji razvoj. Nadam se da će se u narednim godinama takva situacija popraviti, a to se može postići obuhvaćanjem i boljim radom što više djevojaka uzrasta od KŽA do JŽA. Nadam se da ćemo naći cure koje bi svojom kvalitetom pojačale konkurenciju u uzrastu U23. Stalno nagovaram i potičem trenere koji u klubovima rade s ženskim posadama u smislu da im osnovni cilj ne trebaju biti nastupi u skifovima, nego u većim disciplinama, pogotovo 4X i 4-. To je najbolji način za zadržati one koje sada imamo, da ih se može poslati na jače regate pa da time i one imaju ispunjen bar dio svojih ciljeva.”

Kalendar?

“Lani smo pričali i o kalendaru. Taj dio smo uspjeli riješiti onako kako mislim da je najbolje iako nije apsolutno idealno. Mislim da bi idealno bilo da juniori nisu opterećeni nastupima na seniorskom prvenstvu Hrvatske, ali je ipak njih možda i 80% uključeno. Ovo pravi probleme koji će se, ako se na vrijeme ne reagira, odraziti i na nastup naših posada na idućem Europskom prvenstvu koje će se 15. i 16. svibnja 2027. održati u Zagrebu. Juniori, naime, trebaju nastupiti na „Croatia Open“, pa otići u Minhen, pa će većina nastupiti i na seniorskom Državnom… dakle, nije apsolutno dobro, ali bolje je nego što je bilo.”

Suradnja s klupskim trenerima?

“Što se tiče suradnje s trenerima cilj je bio da imamo po kategorijama imenovane glavne trenere koji će brinuti o provedbi godišnjeg programa za svaku kategoriju. Taj program bi mogli i morali usklađivati sa mnom, a i s ostalim trenerima, ali do toga još nismo došli. Naime nismo došli do toga da bi se napravio željeni godišnji program prema kojem bi svatko po klubovima onda mogao i trebao raditi. Tako bi se znalo koliko i kako je netko nešto odradio i da glavni treneri imaju u tom smislu povratnu informaciju. Tako bi bilo puno lakše voditi godišnji trening kao takav. U kategoriji juniora za ovo zadnje razdoblje od Europskog do Svjetskog prvenstva neke stvari sam pripremio, dao trenerima na provedbu, a djelomično se to odnosi i na seniore. Nije sve tako kako sam zamišljao, ali je puno bolje nego što je bilo prošle godine. Iduće, a posebno 2028. godine, mogli bi doći do sustavnog rada glavnih trenera sukladno prihvaćenom godišnjem programu.”

Aktualno stanje na ovom SPJ?

“Što se tiče veslačica i veslača koji upravo predstavljaju Hrvatsku na ovom Svjetskom prvenstvu mislim da tu apsolutno ima „materijala“ za nastavak rada u uzrastu U23! Treba im pružiti priliku i objasniti im da će se i u toj kategoriji raditi ozbiljno, ne treba im pristupiti na način „Vi ste sad studenti pa će te malo manje raditi.“ Oni koji to žele i imaju dovoljno motiva mogu i studirati i trenirati i u tom smislu s njima treba razgovarati. U ovom sastavu imamo možda jednu trećinu, ili četvrtinu, onih koji su prva juniorska godina i koji će iduće godine morati preuzeti odgovornost nositelja kvalitete. Njima ćemo priključiti one koji iduće godine postaju juniori pa bi na taj način trebali sastaviti solidne posade i u idućoj godini. Na taj način bi svake godine trebali imati dovoljno kandidata za velika natjecanja. U ovom trenutku nemamo ono što bih želio imati kod juniora, a to je pronaći veslače, ili članove manjih posada, nad standardne kvalitete koji su „skriveni“ u većim posadama. U ovom trenutku imamo jako solidan osmerac, a mislim da su solidni i 4X i 4-, jer su na EPJ bili solidni. Naime, podsjećam posada 4X je bila u A-finalu, a momci iz sadašnjeg 4- su sjedili u osmercu. Ti svi dečki i znaju i mogu brzo veslati! To je nešto što moramo iskoristiti za ubuduće. U ovom trenutku imamo i 2- cura koji je ušao u A-finale, a to smo i na neki način i očekivali, iako nikad nije sigurno da će se očekivanja ostvariti. To jeste pozitivno, ali bit će teško te cure zadržati. Lani smo imali solidan ženski 4- pa je od svih njih, na žalost, ostala samo jedna cura.”

Kojim plasmanima bi bio zadovoljan u Amsterdamu ( 2026 World Rowing Championships - World Rowing, op. D.C.)?

“Bio bih jako zadovoljan s dva finala i jednom medaljom! To je ono što očekujem, a da kažem nešto drugo mislim da braći Sinković i četvercu scull ne bih poslao dobru poruku. Želio bih i da solidno odveslaju braća Lončarić i da se na neki način sestre Jurković vrate u svjetsku sredinu, ali one bez nekih obveza na kojem mjestu moraju u Amsterdamu završiti. One trebaju dobro odveslati i time postaviti temelj za iduću godinu.”

Braća Arnerich?

“Braća su se vratila u Zagreb, počeli su trenirati prije 10-ak dana, vodi ih Kempes (Krešimir Petrović, op. D.C.). Oni su sad u kategoriji SMA, lani su još bili SMB, ali lani, na žalost, nisu bili uspješni. Ja ih vidim kao kandidate koji moraju pokazati kvalitetu na vodi u skifu, ili dvojcu, pa ćemo vidjeti kako dalje. Zato sam već ranije rekao da želimo otvoriti 4- kao disciplinu za seniore da se tu mogu „pohvatati“ i Lončarići i Arnerichi i Šuk i Šain i još neki drugi veslači. Ukoliko ne otvoriš kandidaturu za neku disciplinu ništa se neće dogoditi. Sve će nekako ostati „u zraku“, svi bi nešto bili, a bez pravog cilja nema kvalitete. Naglašavam da ne smijemo biti bahati pa kao uspjeh odrediti samo osvajanje medalje jer je to nerealno. Gro naših, ali i svjetskih, veslača je svojom kvalitetom ispod plasmana na prva tri mjesta, pa zato kažem da je sve što je među 12 najboljih na Svijetu izuzetno zahtjevno i dobro! Onaj tko nije probao sudjelovati na najvećim natjecanjima taj tu istinu ne zna.”

Suradnja s IO HVS-a u svezi izborne vrste?

“Mislim da se možemo razumjeti da razvoj traži prilike, a prilike čine veslači, njihov rad, te nastupi na regatama. Ne ulazim u druge poslove koje IO radi, a što se tiče veslača, njihovog rada i nastupa ono što je bitno je činjenica da se kao problem javljaju neki financijski troškovi na koje kao izbornik moram čitavo vrijeme paziti, a to je jako teško ako želiš neke stvari razvijati jer to uvijek košta više nego što netko misli da bi trebalo koštati. U ovom trenutku ne mogu se specijalno žaliti na to, ali svi znamo da je imati samo jedan financijski izvor, a to je HOO, premalo za dodatni razvoj. Znači, IO bi u tom smislu ipak trebao, na neki način, sjesti i razmisliti gdje i na koji način pojačati sponzorski, ili donatorski, udio u pokrivanju takvih troškova. Nije zanemarivo ni to da klubovi sufinanciraju rad u programu, ali to nije dobro rješenje jer se klubovi moraju brinuti i o provedbi vlastitih programa. Kad nemaš za svoj program onda može doći do pada broja veslača, nestanu treneri… to onda opet nije dobro i negativno se može odraziti i na reprezentaciju. Logično je da IO planira svake godine sve veća sredstva kako bi se moglo investirati i to se najviše odnosi na veslače. Dobro je i potrebno investirati u kombije, čamce i sl., ali ako se nema tko u tim kombijima voziti i u čamcima sjediti, ako nemamo trenere koji će s posadama raditi, onda nismo napravili dobar posao.”

Poruka trenerima?

“Mislim da velika obveza i inspiracija mora biti na strani Saveza da pomogne klubovima kako bi trenerima omogućili razvoj i perspektivan rad. Bez toga da se trener vidi u budućnosti, da može raditi, da će biti financiran, da može imati mogućnost za koliko-toliko normalan život, da može planirati obitelj, da ta obitelj može funkcionirati… teško je očekivati nešto više. To su sve ciljevi koje treba pratiti, treba im dati veliki značaj kako bi se treneri mogli odlučiti za posao koji traži puno, puno, puno od čovjeka. Biti samo trener je jedno, a biti uspješan trener je ono nešto više. Treneri moraju biti sigurni da će moći raditi na dugi rok, trenera se ne može tek tako kupiti, trener se mora razvijati i biti u tome podržan, a mora ga se onda pustiti i u savezne projekte u kojima će se dalje razvijati. Ovo zapravo nije poruka samim trenerima, nego Savezu: s stabilnim i motiviranim trenerskim radom može se napraviti čudo! Imamo, na žalost, primjer iz Slovenije gdje samo tri kluba imaju stalno angažirane trenere („Bled“, „Dravske elektrarne Maribor“, „Ljubljanica“, op. D.C.), dok ostali u tom smislu životare, a kad nemaš stalnog trenera, koji je u klubu profesionalno angažiran, nemaš ni veslače.”

Poruka mladim veslačima?

“Mislim da smo u ovom razgovoru već poslali poruku mladim veslačima. Ove godine smo bili uspješni na EPJ, a na ovom SPJ očekujem da će biti još uspješniji, pogotovo kad se ova godina uspoređuje s prošlom. Treba raditi i vjerovati u uspjeh! Imamo lanjski primjer seniorskog četverca scull… bilo je nekih priča kako je to bez veze i da neće uspjeti, ali se i na tom primjeru pokazalo kako, kad se radi dugoročno, hrvatski klubovi mogu isproducirati kvalitetne veslače, samo ih treba okupiti u posade kako bi dobili motiv!”

Na žalost nezasluženo na kraju i na margini razgovora – Coastal Beach Sprint (dalje C.B.S., op. D.C.), odnosno možemo li i u tom dijelu biti uspješni?

“Da se slikovito izrazim možeš i na Mjesec poletjeti, ali za to moraš imati programe, novac, stručnjake, raketu, astronaute… dakle, može se C.B.S. i ovdje razvijati, ali po meni velika greška je ako se taj vid veslanja mora razvijati i uz ovaj klasični dio. Ono ponajprije iz razloga što nam kad ga razvijamo za to ne pristižu bilo kakva dodatna sredstva, što opet treba financirati iz osnovnih programa, a treba i dati stručnjake iz osnovnih programa. Čini mi se negativnim ako bi se klubovi orijentirali i na jedno i na drugo, što će za posljedicu vjerojatno imati da neće biti kvalitetno ni jedno ni drugo. Treba imati na umu kako World Rowing insistira i na potpuno jednakoj, 50% - 50%, zastupljenosti veslačica i veslača u klasičnom veslanju pa i za postići takvo što trebaju organizacija i stručnjaci. Ukoliko bi se C.B.S. razvijao „na svojim nogama“ onda sam za to, ali ako se nešto u tom smislu radi onda bi krajnja varijanta mogla biti da ta varijanta veslanja ima poseban savez. To što je organizacija World Rowing uzela „pod svoju kapu“ i C.B.S. proizvodi osjećaj da to tako mora biti i pod nacionalnim savezom klasičnog veslanja. Mislim da će na kraju C.B.S. izići ispod tog „kišobrana“ i napraviti svoj savez. Za sada se to još neće dogoditi, ali vjerujem da će se sigurno dogoditi. U ovom trenutku svakako podupirem rad i razvoj ovog vida veslanja i u Hrvatskoj, jer na kraju krajeva bit će zastupljen i na slijedećim Igrama u Los Angelesu ( Rowing Coastal Beach Sprints: Olympic history, rules, latest updates and upcoming events for the Olympic sport , op. D.C.), a kako će se i s kim dalje razvijati ostaje da se vidi.”

‍

Tekst: Dražen Crnogaća

Foto: Nives Crnogaća

‍