
Braća Sinković i Lončarić nisu uspjeli ući u finale Svjetskog finala u Šangaju. U grupi u kojoj su bile čak četiri posade s vremenom boljim od njihovog, naša posada od početka se borila ostati u zoni dohvata finala. Nakon odgode zbog problema sa službenim mjerenjem vremena! koja je poremetila pripreme za utrku izveslala je vrijeme 6:01.31, što je bilo 9.28 sekundi sporije od pobjednika iz Velike Britanije koji su ciljem prošli u vremenu od 5:53.86. Na žalost naši su stigli peti i veslati će u B finalu.
U drugoj skupini pobijelila je Litva s vremenom 5:54.75 dok je posada Francuske, koju su naši pobijedili u kvalifikacijama ušla kao treća u finale s vremenom 05:56.94
Mnogi će propitivati odluku da se blizanci Lončarić pridruže braći Sinković. Ovo je bila dalekosežna odluka da se jednom krene s praksom 'transfera znanja' sa starijih uspješnijih na mlađe i perspektivne. U slučaju u kojem se nalazi hrvatsko veslanje, nema drugog puta nego izaći iz zone komfora i krenuti u nepoznato i novo. Ovo je početak i bit će toga, nadamo se još, jer je to jedini način izgradnje jake reprezentacije. I braća Sinković i Lončarići zajedno s Nikolom Bralićem preuzeli su taj teret na sebe i zaslužuju svaku pohvalu i podršku. Ovo je dio napretka, a 'samo se odozdo uzdiže'.
Dobar primjer je osmerac USA koji je na Olimpijadu u Sydneyu došao kao favorit nakon tri uzastopne titule svjetskih prvaka. Stigli su peti. Pobjednik je bila Velika Britanija, a mala Hrvatska je imala osmerac koji je stigao treći. Trener Mike Teti ostao je odlukom veslačkog Saveza USA na svom mjestu i dobio mogućnost rada još jedan olimpijski ciklus. Rezultat je bio pobjeda na Olimpijskim igrama 2004. godine u Ateni.
Ovo je početak novog ciklusa u kojem će Valent Sinković, Martin Sinković, Patrik Lončarić, Anton Lončarić i trener Nikola Bralić biti predvodnici jedne nove reprezentacije koja će biti stvorena kroz ojačani sustav i organizaciju HVS-a.
Čestitamo četvercu i Nikoli Braliću na velikom naporu i odvažnosti koju su pokazali!
