PRVI INTERVJU S IZBORNIKOM REPREZENTACIJE DUŠANOM JURŠEOM

Boraveći u Vilniusu zajedno s juniorskom izbornom vrstom, uz praćenje naših djevojaka i mladića riječju i fotografijom,iskoristili smo priliku i za kratak razgovor s Dušanom Juršeom, prvim strancem u povijesti Hrvatskog veslačkog saveza izabranim na odgovorno mjesto izbornika veslačke reprezentacije.

Za početak, znamo da je gosp. Miloš Janša, nama najpoznatiji slovenski izbornik, po profesiji pravnik, pa nas zanima koja je vaša profesija?

Po profesiji sam učitelj sportskog odgoja! Tako se uSloveniji naziva zvanje nastavnika koji može predavati tjelesni učenicima, biloosnovne, bilo srednje škole.

‍

Znamo da ste bili aktivan veslač koji je kao skuler nastupao u reprezentaciji bivše države s veslačima iz Hrvatske...

... iz Hrvatske i iz Srbije... tada je to bilo jugoslavenskoveslanje.

‍

Najbolji sportski rezultat?

Teško je odgovoriti na to, teško je odvojiti jedan rezultat u odnosu na ostale, ali ako već moram onda ću reći da sam 1980. godinebio prvak Balkana u Ioannini, u Grčkoj, u četvercu scull uz napomenu da smo naslov osvojili pobijedivši za 10-ak sekundi Bugare koji su te godine bili osvajači brončane medalje na Olimpijskim igrama u Moskvi! U tom četvercu smo veslali Goran Nuskern i ja. Upali smo u taj četverac u kasnijoj fazi. Uz nas su u posadi još bili i tadašnji olimpijci Darko Zibar i Milan Arežina (naOI u Moskvi zajedno s Branimirom Obradovićem i Nikolom Stefanovićem bili šestiu A-finalu, op.p.).

‍

Nešto o trenerskoj karijeri?

Bio sam trener u Mariboru, u klubu koji se tada zvao„Branik Maribor“, kasnije smo dodavali neke sponzore od kojih su najpoznatije„Dravske elektrane“ kao najstabilnija varijanta potpore Klubu.

‍

Koliko smo upoznati, tijekom 2014.godine izabrani ste za izbornika u Sloveniji...

... da, bilo je to 2014. godine i tu sam dužnostobavljao do 2016. godine. Zapravo, počeo sam raditi kao izbornik u pola mandata Miloša Janše koji je tijekom 2014. došao u neku čudnu poziciju s tadašnjim predsjednikom Saveza (Veslaška zveza Slovenije, op.p.). Preuzeo sam od njega mandat, bilo je to kao nekakvo spašavanje situacije u slovenskom veslanju.

‍

Sad da prijeđemo na situaciju u hrvatskom veslanju. Javili ste se na Natječaj za izbornika, pa nas zanima s kojom temeljnom idejom u korist našeg veslanja?

Najprije ću reći kako je, u odnosu na slovensko,hrvatsko veslanje puno bogatije. Najprije po broju klubova, veslačica iveslača, a onda je i jako uspješno. Naravno, najprije su tu braća Sinković i Damir Martin za koje mislim da još nisu završena priča i da se s njima i od njih može još puno dobiti, a onda bi trebalo uspostaviti sistem koji bi proizvodio kandidate koji bi bili sposobni, željni i tako organizirani da bi u slijedećim godinama preuzeli ulogu koju uz Sinkoviće, kao mlađi, imaju i braća Lončarić i sestre Jurković. Te posade vidim kao kontakt, kao uzore koji bi naveli neke druge pojedince i posade na polu-profesionalno bavljenje veslanjem, jer je to način kako biti uspješan.

‍

Imamo li tu konkretan plan?

Najprije treba vidjeti što je u sustavu dobro, a što bi trebalo na neki način popraviti i dodati da bi se stvarala jača grupa veslača, pogotovo kod juniora i seniora U23 koji su osnova za kasnije. Ne možemo razmišljati o kvalitetnom seniorskom veslanju ako te dvije kategorije nemamo dovoljno jake. Znamo svi koliko godina treba u veslanju da se razviješ, da dođeš do nekih individualnih nad-standarda, a posebno koliko treba da se u određenom trenutku nađe više ljudi s određenim sposobnostima koje onda možeš kombinirati. Veslanje je sport u kojem se izuzetno jako prepliću individualne sposobnosti i ekipne ambicije. Jednostavno, traži se više pojedinaca u istom trenutku na visokoj razini.

‍

To je dobra želja svih nas, ali kakav vam je bio plan u trenutku kad ste se kandidirali, kako to postići?

Najprije moram reći da sam mislio da će biti malo lakše neke stvari uspostaviti, ali vidim da prva godina prolazi kao upoznavanje s zatečenim sistemom kao takvim koji je funkcionirao niz godina. Već sam rekao da taj sistem ima neke dobre osobine i neke koje bi trebalo još doraditi. Generalno, kad sam pogledao što imamo, vidi se da u seniorskoj varijanti, osim  rimena, imamojoš i nekoliko kandidata u scull disciplinama. Prvi dio plana svodio se na to da ne bi slučajno izgubili nekog od tih kandidata pa smo uspostavili taj dio razvojne grupe gdje smo otvorili priču, barem sam to želio, četverca scull,dvojca na pariće i nekog samca koji bi sustavno radili...

‍

... dakle, skupina skulera uz postojeće rimenaše?!

Da, ideja je kod rimena imati četverac koji bi ukonačnici na idućim OI osvojio kolajnu. Mislim da i braća Sinković  tako razmišljaju. Neke stvari u tom smislu već znamo, neke treba doraditi, kako bi došli do projekta koji bi u nekom trenutku mogao biti uspješan. Naravno, nema sigurne varijante, jer povreda ili bolest, mogu čitav projekt dovesti do promjena.

Uz njih, dio mlađih seniora, koji su tu uz Davida Šaina, već radi na kompletu programa koji se ne prekida. Za mene je to najbitniji dio, da ta grupa veslača, pa i oni iza njih, odrađuju cjelogodišnji program bez prekidanja. Ne mora se veslati uvijek ista disciplina i u istim kombinacijama, ali svo vrijeme treba raditi na razvoju. Samo od takvog pristupa možemo imati nešto sigurnije, a posebno 2027. kad su kvalifikacije za LosAngeles.

‍

Koliko vas razumijemo, plan je uz Sinkoviće imati još nekoga u posadi četverca, pa kad spominjemo konkretnu disciplinu, zanima nas je li se možda razmišlja o projektu osmerca? Ima li tu kakvih opcija, barem što bi se reklo „na dugom štapu“?

Pa, mašta uvijek mora, na neki način, postojati, ali na maštu kod vrhunskog sporta ne možeš se „lijepiti“. Za neki veći čamac potrebno je da ljudi kucaju na vrata s određenom kvalitetom. Da, zaista, može biti i osmerac nešto što bi nadopunilo niz izuzetnih rezultata. Znam da je hrvatsko veslanje u povijesti imalo jako uspješan osmerac i kažem zašto ne, ali moramo doći u poziciju imati barem 12 veslača koji bi mogli postići vrhunske rezultate i individualno i u kombinacijama! Ne možemo mi sa strane predstaviti braći Sinković nešto što još nije zrelo!

‍

Kad se odmaknemo od maštarija vezanih za Los Angeles, plan se ove godine trebao početi ostvarivati na temelju onogšto imamo u ovom trenutku poput braće Sinković i Lončarić, pa se kao braća pojavljuju još i braća Arnerich... zanima nas koliko ste zadovoljni s njegovim ostvarenjem?

Generalno, radi se o jednom dijelu moga plana, ali taj plan stoji na temeljima programa koji se već postavio na temeljima zamisli braće Sinković i trenera Bralića koji su ove godine krenuli u četverac „bez“. Oni time sad nastavljaju niz uspješnih nastupa u različitim disciplinama i taj dio, za sada, funkcionira dobro. Ova godina, je više-manje posvećena tome da se taj četverac razvije do svog maksimuma kojeg ćemo vidjeti na SP-u u Shanghaiu.Potom bi vidjeli kako dalje. Nadam se da će pokazati jako puno jer vidim da se dobro radi i da je motivacija jako visoka.

Što se braće Arnerich tiče oni trenutno nisu u našem sustavu, oni su u nekom drugom sustavu koji funkcionira drugačije, tek će se morati dokazati. Znamo da se oni niti ove, a niti iduće godine, ne mogu ravnopravno uključiti u ono što se radi u Hrvatskoj. Naravno, ne smiju se zaboraviti niti drugi veslačikoje imamo u Hrvatskoj, pogotovo oni koji su sad u četvercu scull i koji su uovom trenutku jako blizu najboljima. Oni su ti koji nose težište razvoja...

‍

... ajmo ih navesti!

To su Talaja, Bošković, Borković, Mahmutović,Cesarec... bio je uključen i David Šain, ali se po vlastitoj želji izdvojio izskupine. Budući da je najstariji među njima računalo se da bi on trebao biti nositelj tog razvoja, stabilnosti... ali, morali smo prijeći na ove mlađe da se može normalno funkcionirati. Osim nabrojenih, ima tu još veslača. Baš sad se u Zagrebu rade neke provjere četiri dvojca rimenaša, svi su mladi (U23, op.p.),ali još su daleko od željenih rezultata. Među njima su i braća Arnerich. Vidjet ćemo kako će se kod te skupine stvari dalje razvijati, nećemo ih zaboraviti.

‍

Kad se pogleda unatrag što bi promijenili, čime niste zadovoljni, od početka svog izborničkog mandata, sve s pogledom na iduću godinu kako bi bila što bolja, a naravno i što bi i iduće godine ponovili kao dobro urađeno iz ove godine?

Promijenio bih u prvom redu kalendar koji apsolutno ne odgovara bilo čemu! Najprije prvenstvo seniora na kojem nastupa 80% juniora samo tjedan dana prije juniorskog EP-a nikako nije nešto s čim bi se trebalo pomiriti, a onda i prvenstvo mlađih kategorija koje se ugura na pola pripremnog perioda za njihovo SP... to je nešto što mi jako, baš jako, remeti kompletan rad. Na takav kalendar za slijedeću godinu ne mogu nikako pristati! Na takav način nemamo kontinuitet, nema pravilnog planiranja ciklusa, nemaš vremena za odabir i pripremu posada. Na taj način dolazi do jako kratkih rokova za neke odluke koje zbog toga mogu biti i loše, jer nemaš prilike za isprobati kombinacije.

Prvo je pravilo da se posade ne mogu sastavljati „na oko“! Veslači uvijek moraju iz sebe izvući ono najbolje, a ako toga nema onda nismo na pravom putu. Dakle, kalendar u svakom slučaju ne odgovara najbitnijim ciljevima – uspješnim nastupima na EP i SP! Vidimo da smo bili na dobrom putu na juniorskom EP-u iako smo se sastali na brzinu. U razdoblju od EP-a do SP-a imali smo neke poremećaje. Neki su napredovali, to su oni koji su više sustavno radili, a drugi koji nisu tako radili nemaju rezultata koje bi čovjek poželio.

‍

Također, ono što ove godine nije dobro je to da još nisam našao glavne trenere koji bi preuzeli odrađivanja posla s nekom kategorijom na višem nivou. Djelomično to imamo solidno postavljeno kod seniora gdje imamo projektnog trenera Bralića s četvercem, pa Tonija Urlića koji „gura“ taj razvojni seniorski dio, ali još nam ne funkcionira dio kod juniora i mlađih juniora gdje bi trebali više surađivati.

Ne kažem da treneri slabo rade, ali nisu navikli na funkciju glavnog trenera koji mora sve vući naprijed... ne smije se zadovoljiti samo nekom svojom ekipom, nego mora sustavno razmišljati o svima – i o veslačima i o njihovom trenerima i o programu rada.

‍

Pod pojmom „glavni trener“ mislite natrenere pojedinih kategorija, odnosno uzrasta?

Uloga izbornika nije jednaka ulozi head coacha. Ni jedan izbornik ne može voditi izravno velike reprezentacije. Moraš imati suradnike koji odrađuju svoj dio posla i s njima odraditi dio koji im treba kroz razgovore i sugestije, ali bitno za hrvatsko veslanje je da se neki od trenera dovoljno razviju u stručnom pogledu da bi bili nositelji pojedinih kategorija. Tako bi taj dio bio puno efikasniji u narednom godinama i netko semora brinuti o programu.

‍

Pod “brigom o programu” mislite na provedbu programa?

Da, ali i na njegovo stvaranje. Programom se smatra ono što se odrađuje na terenu. Ja mogu odraditi program koji se tiče priprema i postizanja zajedničkog cilja, ali nisam ja taj koji bi izravno pisao program rada na terenu. Tu ima još jako puno otvorenog prostora, jer svaki trener ima neki svoj program koji onda nije kompatibilan s nekim drugim programom. Taj dio, pogotovo kod muških juniora, još nisam uspio ostvariti.

‍

Znači li to da bi se trebalo okupiti tim trenera za pojedini uzrast/kategoriju koji bi onda osmislili svaki svoj program, a vi bi nadgledali provedbu?

Na neki način da! Generalno je moja uloga nadzirati i pratiti i da se pokuša pomoći tamo gdje je to potrebno da bi razvoj bio uspješniji. Ove godine još za mlađe juniore i juniore od velikih natjecanja ostaje Prvenstvo Balkana, pa U23 EP u Češkoj, a za starije, odnosno vrhunske seniore SP u Kini. Dakle, nakon nastupa na svim navedenim natjecanjima moći će se sagledati godina i onda konkretno vidjeti što je za postizanje rezultata bilo dobro, a što ne.

‍

Najprije ste među problemima koje treba riješiti za iduću godinu spomenuli kalendar, pa nas zanima kakav je vašprijedlog u tom smislu.

Najprije kalendar mora biti donesen puno ranije nego prijašnjih godina jer ćemo krenuti s programom u jesen kad već svi moraju znatišto su glavni ciljevi. Moj prijedlog će biti da seniorsko prvenstvo mora biti četiri tjedna prije EP-a za juniore, dok bi juniorsko prvenstvo moralo biti održano krajem devetog, ili možda početkom desetog mjeseca, dakle nakon Prvenstva Balkana koje ne bi nikako trebalo biti jedan od važnijih ciljeva u godini.

Kad smo već zbog ovogodišnjeg kalendara na neki način oštetili nastup juniora na SP-u, sada Prvenstvo Balkana više nema nekog posebnog značaja. Mi smo ipak trebali na EP i SP nešto pokazati, a Balkanijada je za stvaranje neke nove posade i ne može se usporediti ni s EP-om ni s SP-om. Dakle, Balkansko da, ali ne kao cilj, nego kao nešto dopunsko! Možda bi, ubuduće, bilo puno značajnije tamo slati samo mlađe juniore koji nemaju u godini tako  jako natjecanje, a juniore uopće ne!

‍

Znači, ako smo dobro razumjeli, ove godine razvija se 4- pod nadzorom trenera Bralića, pa onda ovi mlađi seniori.

Ovi mlađi će odraditi program prema nastupu na SP-u uShanghaiu. Ove godine je na SP U23 nastupao naš dubl (Talaja – Poljančić,op.p.), u odnosu na prošlu godinu nije ispalo kako se očekivalo, drugi par je bio na Sveučilišnom prvenstvu (Mahmutović – Borković, op.p.) gdje su bili uspješni. Međutim, ako želimo razviti posadu u koju polažemo najviše nade, oni će se sve više morati razvijati prema apsolutnoj kategoriji. Također, ne bi smjeli izgubiti bilo koga jer svaki gubitak znači 10-15 godina rada što se nemože tek tako nadomjestiti.

‍

Kod nas, a i u većini zemalja tzv.zapada, najveći je problem premali broj djece koja se uključuju u veslanje.Drugi sportovi, gdje ima više novaca = medijski atraktivni, nam uzimaju djecu.Iz toga proizlazi iduće pitanje: vidite li vi u tom smislu neki svoju ulogu,odnosno inicijativu prema IO HVS-a kako bi se baza, naročito ona kadetska,proširila?

S mlađim juniorima treba raditi jednako kvalitetno kao sa seniorima. U tom smislu treba se znati kakav je cilj trenera i kluba i da se svo vrijeme priča o tome da se ide na svjetska prvenstva osvajati medalje i da takvo postupanje postane nešto što će doći u podsvijest djece, koja iako su još djeca, kod sebe moraju razviti neki cilj prema kojem idu, zbog čega će trenirati i za njegovo ostvarenje će odvojiti puno svoga vremena. Jedan od takvih ciljeva je i nastup na Prvenstvu Balkana za kojeg se već kao mlađ imoraju jako potruditi. Uvijek nam cilj mora biti rezultat i u tom smislu, kao najveće postignuće, razmišljanje o tome kako postati prvak Svijeta! Tu su posebno važni treneri koji rade s tom djecom, a također i Savez koji će takvu ideju pratiti.    

‍

Postoji li već sad vizija za početak iduće godine?

Mora se odmah od 01. 10. raditi prema idućoj godini. Programi, bar u grubo, moraju biti poznati, moraju se organizirati i jesenske i proljetne pripreme, a pogotovo je važno imati malo duže proljetne pripreme. Ove godine smo samo pet dana efektivno bili skupa što je skoro bilo pa neisplativo. Mislim na pripreme za juniore, a seniorski dio je bio dosta solidno postavljen i odrađen. U jednom trenutku su „iskočila“ braća Sinković jer nisu imali isti program, ali to nije bilo na bilo čiju štetu.

Dakle, juniori su imali prekratke pripreme i vjerojatno je da će ubuduće klubovi morati slati svoje veslače juniore o svom trošku da ne bi, zbog manjka sredstava, crta bila povučena previsoko pa da onda nemaju svi mogućnosti da odrade čitavu godinu onako kako bi bilo potrebno.

‍

Osim naših pitanja, imate li vi još što dodatno reći, poručiti onima koji će čitati ovaj razgovor kad budeobjavljen?

Poruka klubovima s moje strane bila bi da se jako zalažu za trenerski kadar koji je generalno najbitniji u čitavom procesu jer jedino ako ima dovoljno osposobljenih trenera imat ćemo garanciju za kvalitetneveslače!

Ne treba se bojati da nećemo imati dovoljno djece ukoliko ćemo imati trenere koji će imati interes da imaju veslače koji ćekucati na vrata reprezentacije i postizati rezultate. Također, bilo bi dobro dasvaki trener čiji veslač bude uključen u reprezentaciju ide s veslačem ureprezentaciju. Kad se dođe u kontakt s najboljima onda se i najviše nauči!