ZAVRŠNI IZVJEŠTAJ S EUROPSKOG PRVENSTVA ZA JUNIORE U BRANDENBURGU

Kao što smo odmah po povratku rekli i zainteresiranima iz lokalnih medija, iz Brandenburga smo se vratili pomiješanih osjećaja. U prvom redu ponosni na napor kojeg su uložile sve naš posade u postizanju što boljih plasmana, a još i više na njihovo druženje, spontanost i međusobnu podršku. S druge strane – da je bilo malko više sreće pa i snalaženja u kritičnim situacijama, moglo je biti i bolje. Međutim, valja odmah reći da ponos umnogome prevladava u odnosu na poneki neostvareni bolji plasman! Za sve one koji će se na ovu rečenicu ironično nasmiješiti ističemo kako se (konkretno na ovom EPJ) radi o mladim osobama, rođenima u razdoblju 2008. – 2010., pred kojima je život, a dio tog života bit će posvećen našem trofejnom olimpijskom sportu. Dakle, svaki njihov napor, svaku kap njihova znoja, svako ranojutarnje buđenje radi odlaska na trening, svaki noćni sat proveden pred knjigom „... jer idući dan imamo provjeru znanja u školi...“  valja i te kako cijeniti, pa im zauzvrat odati poštovanje bilo osiguranjem što bolje logističke potpore, bilo pohvalom izrečenom na bilo koji način ili na neki treći adekvatan način. Naravno, za pravilan razvoj mlade osobe po potrebi je ljekovita i argumentirana kritika pa niti od takvih razgovora ne treba bježati.  
   

Nakon uvoda 'ajmo mi na ono što smo vidjeli tijekom finalnih utrka u kojima je sudjelovala gore spomenuta mladost. Dakle, prva na nedjeljnom rasporedu bila je uvjerljiva pobjeda Petre u C-finalu s nešto više od 7 sekundi prednosti pred drugoplasiranom Belgijankom.
Malo nakon Petre gledali smo utrku B-finala muških samaca u kojoj je Luka zauzeo šesto mjesto. Našem veslaču još su dva-tri zaveslaja ili točno 69 stotinki, nedostajala da stigne i prestigne petoplasiranog Talijana.

‍
U B-finalima su veslala i oba naša dvojca: Tin i Pavao pobijedili su Litvu i Ukrajinu, a izgubili od posada Italije i Njemačke, dok su Dunja i Antonia za sićušnih 7 stotinki izgubile od Turske.
 

Nakon dvojaca na redu su bili i ženski četverci „bez“ u kojoj disciplini smo gledali kako se Lisa, Franka, Lucija Zara i Ana bore za pobijediti vršnjakinje iz Turske u čemu za 64 stotinke nisu uspjele.
‍

Organizacija nastupa na Regati bila je takva da su se najprije odveslale sve discipline C pa zatim i B-finala pa tek onda sva A-finala zbog čega ne možemo uspoređivati pojedine rezultate. Zbog toga, a jer su se vremenski uvjeti mijenjali (vjetar slabiji pa jači i to  iz različitih pravaca), ne možemo s nekom dozom pouzdanja razmišljati „što bi bilo da je bilo“, ali onako „odokativno“ čini nam se da je naš 2-JWA  vrijedio za A-finale, dok su ostale spomenute posade zauzele mjesta adekvatno onom koliko su trenutačno brze pri čemu mjesto gore-dolje ne bi mijenjalo dojam.  
‍

U A-finalima imali smo četverac na pariće i osmerac. Što reći? Karlo, Šime, Petar i Roko, nakon subotnjeg veselja jer su zaslužili nastup u A-finalu (među 15 posada!), po završenoj nedjeljnoj utrci nisu izgledali baš sretni jer su očito željeli više od šestog mjesta. Nakon 1500 metara bilo je sasvim dobro, zaostajali jesu, ali još uvijek su bili „u trci“, a onda se praktično novoformiranoj posadi desilo zaostajanje. Veslali su u stazi 1 (onoj najdalje od sudačkog tornja!), bočni vjetar kojem je ta staza bila najizloženija satjerao ih je u desne bove zbog čega je potajna nada u broncu nestala kao da je nikad nije bilo. Međutim, ima tu „štofa“, u Brandenburgu su izgledali puno, puno bolje nego nedavno u Minhenu, zbog čega vjerujemo kako im valja raditi dalje na finom podešavanju za SP u Plovdivu.  
‍

Što se tiče posade osmerca (Šime, Vice, Marko, Fran, Franko, Jerko, Frane, Jerko i Marijeta) prva polovina staze bila je jako dobra sa samo sekundom zaostatka iza vodećih Čeha, a ispred ostalih sudjelujućih posada (Italija, Austrija, Njemačka, Ukrajina). Onda su Talijani i Austrijanci počeli nagrizati prednost našeg sastava, ali sve je to još bilo jako blizu... naši su svega 200 metara prije cilja još uvijek bili drugi, a onda su ih u zadnjim zaveslajima prestigli Talijani i Austrijanci. Na kraju Češka prva, dok CRO-osmercu ostaje tuga zbog 50 stotinki zaostatka za brončanima (Austrija). Možda se tih važnih pola sekunde izgubilo zbog veće izloženosti vjetru staze 2 u kojoj su veslali (ITA staza 5, AUT staza 3), a možda i na već poprilično starom čamcu kojem je predstavnik proizvođača prije utrka „krpao“ oštećenje na trupu s kojim su došli iz Zagreba... ali, sad su to sve nagađanja. Smatramo da se daljnjim radom tri sekunde za koliko ih je pobijedila zlatna Češka mogu nadoknaditi, a koliko će eventualni napredak biti dovoljan za dobar poredak odgovor će dati konkurenti na SPJ (Plovdiv, 06. – 09. kolovoza).  
   

Umjesto zaključka i naizgled nevezano za gore napisano: dajemo potporu svakom prijedlogu koji ide prema HVS-u i odlukama iz HVS-a za formiranjem i naših mješovitih muško-ženskih posada na narednim velikim regatama. Kandidatkinja i kandidata za takve kombinacije u hrvatskom veslanju zasigurno ima, baš kao što su ih na EPJ u Brandenburgu imale Italija, Rumunjska, Njemačka, Mađarska i Moldavija!  
   

Pred reprezentativnim juniorkama i juniorima sad je regata na Bledu (12. – 14. lipnja), a na svim ljubiteljima pravog sporta je da predstojećeg vikenda navijaju za naše seniore koji će testirati trenutačnu spremnost u Španjolskoj na „2026 World Rowing Cup I“ (Seville, 29. – 31. Svibnja).  
Pozdrav iz Šibenika!
‍

Nives i Dražen

‍